HOME::O RADIONICI::LINKOVI::CENOVNIK::KONTAKT   


 
   Lobanja odnosno skelet glave sastavljena je od pljosnatih kostiju vezanih šavovima, za razliku od ostalih delova skeleta koji su vezani zglobovima.
Kod pojedinih vrsta riba i zmija kosti lobanje vezani su hrskavicavom vezom.
Broj kostiju u skeletu glave razlikuje se u zavisnosti od vrste životinja koju posmatramo.
    Kod svih kičmenjaka u lobanji je smeštena moždana duplja, usna duplja sa zubima, očne duplje, nosna duplja kao i sistem za čulo sluha.

 .
   Pregedom lobanje možemo utvrditi osnovne karakteristike vrste kao što je način ishrane (biljojedi, mesojedi, svaštojedi) kao i da li je životinja dnevna ili noćna.
    Takođe možemo utvrditi i karakteristike same jedinke kao što su starost i pol, ali i kakav je jedinka imala život i od čega je umrla

U daljem tekstu DATA su osnovna uputstava kako “pročitati lobanju”

ČITANJE LOBANJE: ZUBI

    Kod pregleda lobanje zubi nam govore najpre o načinu ishrane životinje ali i njenu starost.
     Kod sisara postoje tri osnovna tipa:
        - Herbivori (biljojedi) u koje spadaju preživari kao što su krava, ovca,            koža, jeleni… i glodari kao što su zec, pacov, dabar, miševi.
        - Karnivori (mesojedi ili grabljivci) kao što su psi, macke, kune…
        - Omnivori (svaštojedi) kao što su svinja, medved, majmuni, covek…

    Sve tri osnovne grupe razlikuju se po zubima. Preživari imaju zube prolagodene za čupanje i mlevenje lišca i trave. Prednji zubi na donjoj vilici prilagodeni su čupanju biljaka dok ih na gornjoj vilici nema. Ostali zubi i na gornjoj i na donjoj vilici služe za mlevenje biljne hrane.


    Kod glodara prednji zubi i na gornjoj i na donjoj vilici služe za sečenje i otkidanje tvrdeg biljnog materijala i rastu tokom čitavog života, dok zadnji zubi kao i kod preživara služe za mlevenje.


    Karnivori odnosno grabljivci imaju očnjake posebno prilagođene za hvatanje, probijanje i kidanje kože i mišicnog tkiva plena.
    Prednji zubi odnosno sekutići prilagođeni su otkidanju dok su kutnjaci prilagođeni sečenju i mlevenju tkiva plena.


    Omnivori odnosno svaštojedi imaju zube prilagodene za ishranu biljnom ali i mesnatom hranom. Po konstrukciji zubi se nalaze izmedu herbivora i karnivora.


    Kod sve tri grupe zubi se troše tokom života te je analizom istrošenosti zuba i pohabanosti korna, moguce orijentaciono utvrditi starost jedinke.
    Starost se može utvrditi i na osnovu toga da li jedinka ima mlečne ili stalne zube.


ČITANJE LOBANJE: KLJUN

    Kod ptica kao i kod sisara kljun nam govori o tome koju vrstu hrane životinja koristi. Kod ptica je karakteristično da imaju veoma različite načine ishrane, a samim tim i različite kljunove.
    Pregledom kljuna možemo odrediti da li se jedinka hrani: semenom, biljkama, vodenim biljkama, beskicmenjacima, drugim pticama i sitnim sisarima, lešinama, vocem, ribom….
   


ČITANJE LOBANJE:POZICIJA OČIJU I NJIHOVA VELIČINA

    Pregledom lobanje sisara možemo na osnovu pozicije ocnih duplji na lobanji možemo utvrditi da li se radi o grabljivici ili o plenu.
    Kod grabljivih vrsta sisara oči su pozicionirane tako da vidno polje obuhvata oštar ugao u odnosu na osu lobanje. Razlog je bolji pregled terena i bolje fokusiranje plena. Ovo se najbolje vidi kod lobanje mačaka, pasa, majmuna ali i kod čoveka.

    Kod vrsta koje cine plen očne duplje su pozicionirane na lobanji tako da životinja ima široko vidno polje, pa čak može i da vidi iza sebe.
    Razlog za široko vidno polje je bolji pregled terena kao i bolje i brže uočavanje opasnosti odnosno grabljivca. Ovo se najbolje vidi na lobanjama jelena, krava, ovaca.

    Veličina očnih duplji govori nam o tome da li se radi o noćnoj ili dnevnoj životinji. Što je oko vece manje svetla je potrebno da bi jedinka dobro videla i obrnuto.
    Životinje koje žive u potpunom mraku razvile su posebne sisteme orijentacije u kojima kolicina svetlosti nije presudna. Takve životinje su slepi miševi, krtice…..

ČITANJE LOBANJE: ROGOVI I ROGOVLJE

    Rogovi i rogovlje nam govore o tome kako životinja komunicira, kako zauzima svoje mesto u krdu, kako pokazuje svoj pol i kako se brani.
    Osnovna razlika izmedu rogova i rogovlja je u tome što su rogovi koštane prokrvljene krvnim sudovima izrasline na lobanji životinje, presvučeni su rožnatom tvorevinom, ne menjaju se i rastu tokom čitavog života, a u većini slučajeva imaju ih i mužjaci i ženke. Rogovi služe za odbranu. Primer životinja koje imaju rogove su krave, ovce, koze, antilope.

    Rogovlje je koštana izraslina na lobanji životinje, prokrvljena krvnim sudovima i obložena kožom samo u fazi rasta roga koji otpada i ponovo raste svake godine.
    Rogovlje služi za dokazivanje statusa unutar krda, kao ukras i za odbranu. Rogovlje imaju samo mužjaci. Primer životinja koje imaju rogoblje su jeleni.


ČITANJE LOBANJE: OSOBENOSTI JEDINKE

    Pregledom lobanje možemo dobiti informacije o samom životu jedinke. Kod lobanja starijih jedinki u vecini slucajeva primetna su zarasla oštecenja kao što su prelomi, posekotine i bušotine, nastale napadom grabljivica, tučom unutar čopora ili krda ili povrede nastale usled padova i udaraca.
    Gubici i prelomi zuba tokom života jedinke takode su jasno primetni.
    Na lobanji je moguće primetiti ožiljke od težih infekcija, tumora i bolesti mekih tkiva ili kostiju. Sudeći po stepenu sraslosti povrede može se utvrditi da li je jedinka preživela povredu ili je od iste uginula.
    Po stepenu sraslosti šavova lobanje i kompaktnosto (prokrvljenosti) samih kostiju moguće je okvirno odrediti starost jedinke.


KARAKTERISTIKE LOBANJE: POVREDE

FOSILI
konzerviranje
prepariranje
restauracija
replike
postolja
EDUKACIJA
procesi u prepariranju
formiranje kolonije Dermastes makulatus
karakteristike lobanje
proces razgradnje lešine
POSTERI
ambijent
lobanje
mikro
Vukovi su:
© Prepariranje Vučković 2005. webdesign: CultDesign